Gotovo je. Kraj. Nema nas. Našu sreću predali smo drugima, zašto? Zato što opet lažemo sami sebe, po ‘ko zna koji put. Oboje znamo da ne možemo zajedno, a niti jedno bez drugog. Ma nek’ ide do vraga i ova ljubav i sve, pružila sam sve, a dobila ništa. Još jedna lekcija u životu. Nemaš nikakve koristi od toga ako si dobar, budi hladan, budi đubre i sve će ti ići od ruke. Dragi moj, želim ti sve najbolje. Želim da i ti jednom ovako zavoliš, da nađeš nekoga tko će te usrećiti, kad’ već ja nisam mogla. Želim da ju držiš za ruku čvršće nego mene, grliš ju pred svima i ne puštaš. Njoj želim da bude svjesna koga ima kraj sebe, da mi te pazi i da te voli barem upola kao ja..

I eto, opet, po ko zna koji put - slomio si me. Opet mi pruzio srce na dlanu, zatim ga sakrio. Kazes mi ” ne placi, zivot ide dalje”, kako? Lako je tebi. Nisi ti ostao sam, nije tvoje srce slomljeno, nije tvoja sreca zgazena. Sve sto zelim je da mi kazes “oprosti”, da shvatis sto si mi napravio i sto si izgubio. Zelim da prijedjes preko ponosa i sve mi iskreno kazes. I ti, i ja znamo da ne mozemo biti stranci jedno pokraj drugoga. Koliko god se trudili, srce nam ipak zaigra kada se pogledamo, kako i nece? Mjeseci i mjeseci su iza nas, bezbroj poljubaca, zagrljaja, lijepih rijeci i uspomena. Ti ne mozes bez mene, ja ne mogu bez tebe, a moramo. Sudbina nikada nije bila na nasoj strani. Znam, opet ces se vratiti, kao i svaki puta, ali dokad vise? Dokad cu ja morat’ cekati da ti razmislis sto zelis? Svaki puta kad odes, vratis se i kazes da ti falim. Zasto si sada opet otisao? Tvoja ” mala stoka” sada place, a to najvise mrzis, zar ne?  Hajde, sada se vrati, obrisi mi suze, reci da me volis i vise ne idi..

I evo, opet si tu. Znas, zadrhtim kada me milujes po licu i cvrsto me stisnes uz sebe, u tvome zagrljaju osjecam se najsigurnije. Vani je hladno, prve pahulje padaju, a ti im ne das da mi dodiruju obraze, grlis me i ljubis, sretni smo. Napokon, sreca je stigla i do nas. Sretni smo sto opet imamo jedno drugo, cak i u ovim hladnim danima u srcu nam je toplo. Volim kada naslonis glavu uz moju i dodirnes me nosicem, kada mi maknes kosu s lica i cekas da te poljubim. Volim te, volim te kada si sretan, ljut, kada si kreten i zivciras se. Volim tvoje oci, osmijeh i ono tvoje “nesto”, nesto sto nema nitko drugi. Volim leci kraj tebe i onda me ti privuces k sebi. Bez ikakvih ” igrica” , sve je to nepotrebno, osim tvoga zagrljaja. Ova zima je opet samo nasa.